Jasno je da mucanje nije jednostavan govorni poremećaj i ne leči se tek tako. Teorije su dolazile i odlazile, nove metode dolaze i odlaze.
Nadati se brzom i potpunom izlečenju je dosta naivno.
Osoba koja muca treba da ima realna očekivanja od terapije, ona mora sama puno da ulaže da bi išla napred, največe korake mora sama da napravi. Nažalost, postoje i oni koji odgovornost za uspeh ili neuspeh terapije prebacuju potpuno na terapeuta.
Uticaj terapeuta na terapijski rezultat, ipak, ne sme da se potceni. Neki terapeuti imaju ubedljivo više uspeha nego drugi. Studije pokazuju da nije to baš korisćena terapijska metoda koja dovodi do dobrog rezultata lečenja. Izgleda da je od veće važnosti ličnost terapeuta. Naime, u kojoj meri on uspe da svog pacijenta motiviše da, korišćenjem unutarnjih snaga, aktivno resava svoj govorni problem. Obaveza terapeuta je da proceni da li je relacija izmedu njega i pacijenta dobra. Ako nedostaje ono sto je neophodno za uspešni tok terapije, trebalo bi da pacijenta blagovremeno uputi drugom terapeutu.
U nekim evropskim zemljama rade se ispitivanja u kojima se meri efekat nekoliko terapija iz regularne prakse i porede rezultati.
Iz tih studija došlo se do zaključka da svaka terapija, skoro uvek, ima jedan dugotrajan pozitivan efekat. Pohađati terapiju je korisno. Međutim, nije bilo moguće pokazati da je jedna metoda, od nekoliko ispitivanih, najbolja.
Bitno je da relevantne i pouzdane informacije u preglednom i sređenom obliku o različitim formama terapija (i oblicima rada terapeuta) budu svakome dostupne. Tada će onaj ko traži pomoć, sam, iz ponude, izabrati metodu koja mu odgovara i terapeuta u koga ima poverenje. Ako i posle nekoliko meseci poštenog i ozbiljnog rada rezultata baš nema, nije razumno čekati da bude bolje, vec treba pokušati sa drugim terapeutom ili drugom metodom.
